Prirodni lijekovi - Liječenje ljekovitim biljem

hidrokinonski, antrakinonski i srčani glikozidi iz biljaka za prirodno liječenje, liječenje biljkama i biljnim pripravcima, prirodno liječenje biljnim pripravcima, prirodni domaći lijekovi, liječenje ljekovitim biljkama, liječenje ljekovitim biljem, narodni biljni lijekovi, stari domaći lijekovi, stari narodni lijekovi, prirodni lijekovi za razne bolesti, prirodno liječenje bolesti, prirodni lijekovi, domaći lijekovi, narodni lijekovi, zdravlje, kućni lijekovi, prirodni lijek, kućni lijek, domaći lijek, lijekovi iz prirode, prirodno liječenje bolesti, prirodni dodaci prehrani

HIDROKINONSKI, ANTRAKINONSKI I SRČANI GLIKOZIDI


Opis

Najpoznatiji hidrokinonski glikozidi su arbutin i metilarbutin. U glikozidnom su obliku neučinkoviti. Tek prolaskom kroz bubrege kad se odvoji šećer, hidrokinon razvija svoju antibakterijsku snagu. Za optimalan učinak čaju ili gotovom lijeku dodajemo natrijev hidrogenkarbonat (soda bikarbona), kako bi urin postao bazičan.

Najpoznatija biljka s takvim učinkom je medvjetka. Iako listovi brusnice imaju jednako toliko arbutina i mnogo manje trjeslovina koji nadražuju sluznicu želuca, njihova je primjena gotovo nepoznata. Manje količine arbutina nalaze se u listovima borovnice, kruške i vrijeska.

Osnovne strukture antrakinonskih glikozida su antron, dihidroksianton i antrakinon. Koristimo ih kao purgativna sredstva koja djeluju u debelom crijevu. Ondje se glikozidi pod utjecajem bakterija crijevne flore razlažu u jednostavne antrakinone koji imaju veliku purgativnu snagu. Djeluju tako da podražavaju sluznicu crijeva, pri čemu ispuštaju više histamina i ostalih medijatora, npr. prostaglandina, povećavaju crijevnu peristaltiku i izlučivanje sluzi.

Pri daljnoj uporabi organizam se na njih navikava, a vrlo lako može doći i do oštećenja jetre i bubrega. Nikada ih ne koristimo kod djece, u trudnoći, za vrijeme menstruacije i kod hemoroida. Tako djeluju korijen rabarbare, kora obične trušljike i plodovi krkavine. I purgativna sredstva u aloju i seni sadrže iste aktivne tvari.

Srčani glikozidi su steroidni glikozidi koji djeluju na dinamiku i ritmiku bolesnog srčanog mišića. Danas je poznato više od trideset aglikona, te velik broj glikozida. Oslabljeno srce osjetljivije je na srčane glikozide od zdravoga. Reagira već na količine koje kod normalnog, zdravog srca nemaju nikakav učinak.

Srčani su glikozidi otrovni. U terapijskim dozama, te aktivne tvari poboljšavaju ekonomičnost rada srca. Sistoličko se grčenje srčanog mišića pojačava, a time se uvećava i volumen istisnute krvi kod svakog otkucaja. Količina krvi koja ostaje u srcu smanjuje se. Dijastoličko se širenje srca povećava, u srce pritječe više krvi, dok se pritisak u venama smanjuje.

Najveći nedostatak liječenja srčanim glikozidima je njihovo zadržavanje u tijelu. Tijelo ih dobro resorbira, ali sporo izlučuje. Srčane glikozide nikada ne koristiti bez liječničkog nadzora i u obliku standardnih lijekova. Samo tako sprječavamo opasna trovanja koja nastaju pri korištenju srčanih glikozida bez nadzora.