Prirodni lijekovi - Liječenje ljekovitim biljem
UGLJIKOHIDRATI
Opis
Fotosintezom u biljkama iz ugljik-dioksida i vode nastaju ugljikohidrati. Prema broju šećernih jedinica, odnosno prema molekulskoj težini, dijelimo ih na monosaharide, oligosaharide i polisaharide.
U monosaharide ubrajamo jednostavne šećere s različitim brojem ugljikovih atoma (pentoze, heksoze, heptoze), šećerne kiseline i šećerne alkohole. Glukoza je u prirodi najraširenija heksoza sa šest ugljikovih atoma. Slobodna se nalazi u mnogim vrstama slatkog voća, osobito u grožđu, a zajedno s fruktozom i u medu. Najviše glukoze vezano je u oligosaharidima i polisaharidima. Industrijski se čista glukoza najčešće dobiva iz krumpirovog i kukuruznog škroba.
Fruktoza se nalazi u mnogim vrstama voća, u medu, u šećeru iz šećerne trske. Industrijski se dobiva iz šećerne trske i inulina. Kako fruktoza u glikogen prelazi brže od glukoze, njezina razgradnja ne ovisi o inzulinu, pa se koristi kao dijetetik kod šećerne bolesti.
Invertni šećer je mješavina glukoze i fruktoze. U medu se nalazi šećer iz šećerne trske koji se pomoću pčelinjih enzima pretvorio u glukozu i fruktozu. Med sadrži oko osamdeset posto invertnog šećera, a pored toga u medu se nalaze baktericidne tvari koje potječu iz žlijezda pčela, eterična ulja, te ostali sastojci biljaka koje su pčelama služile za ispašu.
Šećerni alkoholi ne izazivaju karijes jednako brzo kao šećeri jer pri njihovoj razgradnji nastaje manje kiselina koje pospješuju razvoj bakterija. Ksilitol sprječava nastanak kiselina čak i nakon konzumiranja šećera. Zbog negativne temperature, pri topljenju ksilitola u ustima nastaje ugodan osjećaj hlađenja. Pored fruktoze, šećerni su alkoholi nadomjestak za šećer kod šećerne bolesti.
Manitol je šećerni alkohol. Rasprostranjen je u gljivama, algama, te korijenu, listovima i plodovima mnogih biljaka. Samo je upola sladak kao saharoza. Koristi se kao blago purgativno sredstvo i u probavnom se traktu ne resorbira. Veće količine manitola, koji s pomoću bakterija nastaje pri razgradnji glukoze, nalazi se u siliranom kukuruzu i travi.
Sorbitol je šećerni alkohol upola manje sladak od saharoze. Ima ugodan okus i stvara dojam da hladi. Ima ga u jabukama, kruškama, šljivama, marelicama, trešnjama, a najviše u plodovima jarebike. U jetri enzimatskom razgradnjom prelazi u fruktozu. Tako se ne povećava razina šećera u krvi zato ga koristimo kao šećer za dijabetičare.
Ksilitol zaslađuje jednako dobro kao saharoza i ima sličnu strukturu kristala. Ne povisuje razinu šećera u krvi, pa je na glasu kao najbolji nadomjestak za šećer kod dijabetesa i bolesti jetre. Ima ga u raznim vrstama voća i povrća, a industrijski se dobiva preradom brezova drveta.
Inozitol se nalazi u biljnim i životinjskim tkivima. U biljkama se ponekad nalazi samostalno, ali je uglavnom vezan za fosfornu kiselinu ili se pojavljuje kao kalcijeva i magnezijeva sol. Inozitol se koristi kod oboljenja jetre.
Šećerne kiseline, kao što su glukuronska i galakturonska kiselina, nastaju pri oksidaciji različitih monosaharida. Katkad dolazi do međusobne polimerizacije i nastajanja velikih molekula.
Oligosaharidi su šećeri sastavljeni od dvije do osam šećernih molekula. Saharoza ili trščani šećer ima najčešću primjenu u svakodnevnom životu. Dobiva se iz šećerne trske, šećerne repe i javora. U crijevima ga rastvara enzim glikozidaza tako da može prijeći u krv. Koncentrirana otopina saharoze ima tako visok osmotski tlak da na njoj ne mogu uspijevati mikroorganizmi. Koristi se za konzerviranje marmelada, sokova i sirupa.
Maltoza je osobito rasprostranjena u sjemenkama biljaka u klijanju. Maltoza nastaje pri vrenju piva iz ječmenog škroba. Maltoza i slad važni su za prehranu male djece s osjetljivom sluznicom crijeva.
Laktoza je poseban šećer iz mlijeka, a odjeljuje ga poseban enzim, laktaza. Bakterije mliječnog vrenja pretvaraju ga u mliječnu kiselinu. Mliječni se šećer industrijski dobiva iz sirutke. Koristi se za normalizaciju crijevne flore i kao blago purgativno sredstvo, osobito za dojenčad.
Polisaharidi su sastavljeni od velikog broja monosaharidnih jedinica. Pri razgradnji polisaharida nastaje jedna ili više vrsta šećera. Šećerne jedinice međusobno su povezane lančano ili razgranato. Polisaharidi više nisu slatka okusa, u vodi se otapaju loše ili su netopivi. U polisaharide ubrajamo škrob, celulozu, pektine, polisaharide iz alga i gljiva, biljne gume i sluzi.
Škrob se nalazi u obliku škrobnih zrnaca kao pričuvna tvar u sjemenkama žitarica, korijenu, gomoljima i drugim pričuvnim organima biljaka. Kod pojedinih biljaka škrobna su zrnca različita oblika što nam olakšava raspoznavanje. Škrob je hrana za bolesnike jer je lako probavljiv i štiti sluznice probavnog trakta. Može prihvatiti veće količine izlučevina i kožnih masnoća, pa služi kao osnova pri izradi brojnih pudera. Industrijski se iz škroba dobiva glukoza i etilni alkohol.
Celuloza je sastavni dio biljnih staničnih stijenki. Građena je samo od glukoznih jedinica. Ima vrlo zamršenu strukturu koja nam je u konačnom obliku poznata kao celulozno vlakno. Lan, pamuk, kopriva i brojne druge biljke imaju vrlo duga celulozna vlakna iz kojih se izrađuju tkanine.
Pektini su nitasti polisaharidi sastavljeni od šećernih kiselina. Nalaze se u svim biljnim tkivima. Na osobito velike količine pektina nailazimo u jabukama, narančinoj i limunovoj kori, crvenom ribizu, smokvama i repi. Kod proljeva i oboljenja sluznice crijeva tradicionalni je lijek naribana jabuka. Pektin djeluje kao zaštitni sloj sluznice.
Morske alge, osobito crvene i smeđe, sadrže velike količine polisaharida. Agar-agar, karagen i alginske kiseline koristimo kao lijekove kod kašlja i proljeva, u farmaceutskoj industriji za izradu nemasnih gelova, u kozmetitici i prehrambenoj industriji kao emulgatore.
Biljne gume su polisaharidi koji se pojavljuju kod mehaničkih oštećenja, osobito kore drveta. Prozirna tekućina koja se vidi u početku ubrzo se na zraku stvrdne. Gumu izlučuju trešnje, šljive i breskve, a najviše biljnih guma daju razne vrste akacija. Te gume, poznate pod imenom gumiarabika, koriste se kao ljepilo, te za proizvodnju pastila i slatkiša.
Sluzi su biljni polisaharidi sastavljeni od raznih šećera. U biljkama se nalaze u staničnom soku ili u staničnim stijenkama. Topive su u hladnoj ili toploj vodi, djeluju protuupalno i za razliku od guma nisu ljepljive. Izvana se koriste kod zagnojenja, upala žlijezda, upala usne šupljine i ždrijela, te kod problema s kožom. Iznutra se koriste kod upala pobavnih organa, protiv proljeva i kao purgativ.