Padavica - Epilepsija

Opis

Padavica je opće poznat naziv za epilepsiju, koji ujedno opisuje i glavni znak, a to je padanje u nesvijest. Doduše, pomno istraživanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada. Padavica je poznata od pamtivijeka. Uvijek se smatralo da je teška bolest.

Prije više od tisuću godina u staroj su Grčkoj smatrali da je čast imati tu bolest. Nazivali su je "sveta bolest", morbus sacer, u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena, da ima duševne sposobnosti koje drugi ljudi nemaju. Bilo je više znamenitih ljudi u povijesti čovječanstva koji su bolovali od padavice.

Padavica je bolest poremećaja rada jednog dijela mozga. Zbog prejake nadraženosti kore velikog mozga dolazi do gubitka svijesti i grčeva u tijelu. Različiti uzroci mogu dovesti moždanu koru u takvo stanje, stoga padavica nije dijagnoza bolesti nego samo jedan njen znak. Napadaje mogu izazvati tumori mozga, upale u mozgu i moždanim ovojnicama, otrovanja, povrede glave i posljedice tih povreda. Vrlo je važno utvrditi uzrok simptomatske padavice jer se prema tome određuje i liječenje. Na žalost, danas još ne možemo razjasniti uzroke svakog pojedinačnog oblika padavice. Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija čije uzroke samo djelomično poznajemo.

Ako u porodici ima bolesnika od padavice, veća je vjerojatnost da će takvih bolesnika biti i u slijedećoj generaciji. No može se dogoditi da se rodi zdravo dijete iako i otac i majka boluju od te bolesti. Ne poznajemo pravilo po kome se padavica nasljeđuje, zato je teško dati savjet roditeljima. Kako je to složeno pokazuje slučaj bolesnika čiji je otac imao padavicu. Kada je i on obolio od iste bolesti, ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljeđe, nego povreda glave za vrijeme teškog poroda.

Nestručnjaci često smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. Na žalost, nije tako. Kod vrlo velikog broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponašanju. Teži epileptičari obično su misaono jako usporeni, govore polagano i opširno, drže se jedne teme do te mjere da je s njima teško razgovarati i slušati ih. Zbog svoje usporenosti i psihičke neelastičnosti smetaju sredini u kojoj rade ili žive.

Druga je osobina epileptičara razdražljivost, vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede. Razdražljivost se može javljati povremeno ili trajno. U takvim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da oštro reagiraju ili da se fizički obračunaju, mogu postati prgavi, osvetoljubivi i neugodni.

U ovom stoljeću došlo je do velikog napretka u ocjenjivanju padavice. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogućeno je snimanje tjelesnih električnih valova u mozgu. Postupak se zove elektroencefalografija ili skraćeno EEG. Ova pretraga ne boli i nije neugodna, slična je elektrokardiografiji (EKG), pretrazi kojom se snima rad srca. U oba slučaja stavljaju se metalne pločice kao posrednici između tijela i posebnog aparata koji snima električnu napetost i rad organa. Kod EKG, pločice stavljaju u područje srca, ruku i nogu, kod EEG u obliku posebne kape na glavu. Istraživanja su otkrila da postoje epileptični valovi i kod bolesti koje se nisu dovodile u vezu s padavicom. To su posebne vrste glavobolje, smetnje ponašanja ili neka druga stanja.

U napadaju bolesnik problijedi, zapjene mu se usta, sruši se na zemlju, zaškripe zubi, a ako se među njima nađe jezik, može ga pregristi. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjeća nikakvu bol. Trzajevi tijela i udova više ili manje su ritmički i postepeno prestaju. Usta su plava, bolesnik isprekidano diše. Takav napadaj može trajati od pola minute do nekoliko minuta. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. Poslije napadaja osjeća se izmučen, slab, iznemogao. Ponekad zaspi tvrdim snom koji traje kratko ili nekoliko sati. Tek poslije toga osjeća se normalno svjež.

Veliki napadaj dolazi iznenada. Može doći na javi, u snu, u svim mogućim okolnostima. Budući da se to događa naglo, bolesnik se može ozbiljno povrijediti, ako padne na peć, pod auto, pod stroj. Može i smrtno stradati. Bolesnici osjećaju strah koji nije bez osnova. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti, tragičan svršetak mogu izazvati druge okolnosti.

Razmaci između pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki, pa se može dogoditi i više napadaja u jednom danu. U drugoj krajnosti napadaji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina, mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima, uvijek mogu nastupiti iznenada. Ako se nižu tako brzo da bolesnik između pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti, govorimo o statusu epilepticusu. Takav bolesnik mora hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti.

Veliki napadaji česti su oblik padavice, ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slična stanja. I kod histerije postoje jednako dramatični napadaji sa smanjenom sviješću. Međutim, histerični napadaj ne dolazi u snu, obično se javlja u nazočnosti jedne ili više osoba, grčevi u udovima nisu ritmički, a pokreti su praćeni govorenjem ili vikom, bolesnik kao da proživljava neku scenu.

Bolesnik mora poznavati postupke liječenja jer je neophodna njegova suradnja. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju stalno. Varav osjećaj da između pojedinih napadaja nestaje bolesti može dovesti do prekida liječenja i pogoršanja. Nagao prekid uzimanja lijekova može dovesti do pogoršanja bolesti. Bolesnik često okrivljuje lijek, ali nema pravo jer nije poslušao savjet liječnika.

Simptomatske epilepsije liječe se uklanjanjem uzroka. Ako se kod alkoholičara počinju javljati epileptični napadaji, onda će liječenje alkoholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Ako je riječ o posljedicama povrede ili tumora glave, operacija će dovesti do izlječenja. Na žalost, to se ne može postići u svakom pojedinom slučaju, pa je pored uzročnog liječenja potrebno i liječenje sredstvima protiv napadaja.

Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opći propisi. Da bi se pronašao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja liječnika i bolesnika. Tek se nakon nekoliko tjedana, pa i mjeseci može ustanoviti koji je lijek i u kojoj količini najprikladniji za liječenje pojedinog bolesnika. Čak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju liječniku radi snimanja glave, kontrole i savjeta.

Liječenje je uvijek dugotrajno, ponekad doživotno. Bolest se može potpuno ukloniti samo u rijetkim slučajevima. U pučkom liječenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadrže i dobre sastojke.