Hepatitis

Opis

Hepatitis (Upala jetre) u početku ima iste simptome kao i gripa: pomanjkanje teka, mučnina, povišena tjelesna temperatura. Koža dobiva crveno žutu boju, urin smeđu boju, a stolica bjelkastu. Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, uvijek je akutan i nikad ne postaje kroničan. Ljudi se s njim najčešće susreću prilikom putovanja u strane zemlje. Voda i hrana zagađene fekalijama glavni su izvori infekcije i zaražene osobe ga mogu prenijeti na druge, ako ne provode stroge higijenske mjere. Jedenje školjki iz vode zagađene kanalizacijom čest je način zaraze.

Simptomi hepatitisa A su obično blagi, posebno kod djece. Oni se obično pojavljuju dva do šest tjedana nakon izlaganja virusu. Kod odraslih bolesnika vjerojatnija je pojava povišene temperature, žutice i svrbeža koji mogu trajati od jednog do nekoliko mjeseci. Hepatitis A je zarazan dva do četiri tjedna prije nego što se razviju simptomi i nekoliko dana nakon toga. Osobe s hepatitisom B ili C mogu postati nosioci virusa nakon oporavka, čak i ako se ne razvije kronična bolest i simptomi nisu prisutni.

Virus hepatitisa B, prije nazivan serumski hepatitis, nalazi se u spermi, krvi i slini. On se obično širi transfuzijama krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktom. Trudnice s hepatitisom B mogu prenijeti virus na dijete. Virus može ući kroz posjekotine, ogrebotine i druge ozljede kože. Rizik postoji i za zaposlene u bolnicama izložene ljudskoj krvi i proizvodima od krvi, policajce, vatrogasce, zaposlene u institucijama za mentalno oboljele, zatvorenike i emigrante iz područja u kojima je stopa obolijevanja visoka.

Osobe izložene povećanom riziku su intravenski narkomani i homoseksualci. Kontrole krvi su smanjile rizik zaraze transfuzijom. Virus ne uništava izravno stanice, ali se čini da aktivira stanice imunološkog sustava, koje izazivaju upalu i oštećenje jetre. U rijetkim slučajevima hepatitis B može uzrokovati rak jetre.

Simptomi hepatitisa B se pojavljuju dugo nakon početne infekcije - obično nakon 50 do 150 dana. Mnogi bolesnici ne osjećaju simptome ili su simptomi blagi i slični gripi. Oko 10% do 20% bolesnika ima povišenu temperaturu i osip. Mučnina je česta. Bolesnici s hepatitisom B mogu imati bolove u zglobovima.

Virus hepatitisa C se također može prenijeti transfuzijama krvi, zaraženim iglama, a i spolnim putem. Osobe kod kojih postoji veliki rizik obolijevanja od hepatitisa C uključuju intravenske ovisnike o drogama, intranazalne ovisnike o kokainu, osobe koje su se podvrgle body-piercingu i primaoce transplantiranih organa. Čini se da promiskuitet kao i dugotrajne spolne veze sa zaraženim partnerom povećavaju rizik.

Rizik se povećava s učestalošću spolne aktivnosti i intimnog ponašanja, kao što je korištenje zajedničke četkice za zube. Osim ako infekcija kod trudnice s ovim virusom nije jaka, nije vjerojatno da će ga prenijeti na dijete. Zahvaljujući kontrolama krvi, rizik zaraze transfuzijom je sada mnogo manji. Može se prenositi i putem ozljeda na koži. Kod oko 10% do 60% bolesnika s akutnim hepatitisom C razvije se kronični oblik, koji se može pojaviti bez prethodne akutne faze.

Ako se uopće pojave, simptomi se razvijaju oko mjesec ili dva nakon što je osoba zaražena hepatitisom C. Oni su obično blaži nego kod hepatitisa B. Oko 75% bolesnika ne pokazuje znakove žutice, a većina ne osjeća nikakve simptome.

Virus hepatitisa D može se razmnožavati samo kad se pričvrsti na virus hepatitisa B, tako da hepatitis D ne može postojati ako nije prisutan virus hepatitisa B. Kod 1-10% bolesnika s hepatitisom B kasnije se razvije kronični hepatitis, a hepatitis B može postati kroničan bez akutne faze.

Hepatitis B i hepatitis C mogu prijeći u kronični hepatitis obično bez ikakvih ranih akutnih simptoma. Simptomi napredujućeg kroničnog virusnog hepatitisa mogu biti vrlo blagi i ne jači od blagog produljenja akutnih simptoma tijekom šest ili više mjeseci. Zapravo, kronični hepatitis C može biti prisutan čak i do 20 godina, a da ne izaziva ikakve očite poteškoće. Kod nekih bolesnika se razviju bolovi u malim zglobovima (npr. ruku) koji mogu biti takvi da se skoro ne razlikuju od simptoma reumatoidnog artritisa. Kod drugih bolesnika, hepatitis B ili C može dovesti do dugotrajnog invaliditeta ili zatajenja jetre prije nego što osjete bilo kakve simptome.

Bolesnici s virusnim hepatitisom trebaju se suzdržavati od spolne aktivnosti ili poduzimati stroge mjere opreza, ako to ne mogu. Vruća voda i temeljito čišćenje predmeta koje su koristili bolesnici važno je za sprečavanje širenja zaraze.

Budući da se hepatitis A obično prenosi putem zagađene hrane, osobe zaražene virusom hepatitisa A ne bi trebale sudjelovati u pripremanju hrane za druge osobe, nažalost osobe su najzaraznije prije nego što se simptomi pojave. Ograničenja kod pripreme hrane nisu potrebna s drugim tipovima hepatitisa. Sa svim predmetima zagađenim krvlju bolesnika s hepatitisom B ili C mora se rukovati s posebnom pažnjom.

Mjere samopomoći za prirodno liječenje hepatitisa

- Nastojte mirovati i u prvim tjednima izbjegavati alkohol
- Izbjegavajte ljute začine
- Jelovnik ne trebate mijenjati, ali nastojte izbjegavati hranu koja opterećuje jetru
- Jesti svježe povrće, naročito salatu oa maslačka, artičoku, šparoge, rotkvu, krumpir, peršin, potočarku i od voća jabuke, borovnice, ribizlu i grožđe
- Piti tri čaše dnevno svježe iscijeđenog soka od krumpira razrijeđenog vodom, te sokove od maslačka, artičoke i crne rotkve
- Čajevi od korijena maslačka, listova vinove loze, artičoke i ružmarina
- Eterična ulja od kamilice, limuna i celera
- Stavljati obloge sa dodatkom gline, ilovače na predjelu jetre i mijenjati ih svaka dva do tri sata
- Akupresura

Napomena

Obavezno posjetite liječnika.