Očne smetnje

Opis

Oko je osjetni organ vida. Vid je najdragocjeniji ljudski osjet koji više od svih drugih omogućuje čovjeku da upozna i doživi vanjski svijet i da se u njemu snalazi. Vidom čovjek prima oko osamdeset posto svih utisaka o svijetu koji ga okružuje. Zbog toga o dobrom vidu u velikoj mjeri ovisi duševni i tjelesni razvoj čovjeka, njegov odnos među ljudima, njegova sreća i zadovoljstvo.

Gubitak nijednoga organa čovjek ne podnosi tako teško kao gubitak oka. Koliko je čovjeku značajan vid, odnosno koliko su mu važne oči, najbolje se vidi u narodnim uzrečicama, zakletvama i kletvama: "Oči moje", "Tako mi očiju", "Oslijepio, da bog da".

Tako važan organ priroda je dobro zaštitila. Oči su smještene u koštanim udubinama, očnim dupljama. Od vanjskih štetnih utjecaja čuvaju ih vjeđe, obrve i trepavice. Suzne žlijezde, lojne žlijezde, brojni mišići i krvne žile potpomažu i održavaju vidnu sposobnost oka.

"Crveno oko" može se još nazvati i "oko koje peče". To je najčešća očna smetnja. Tek manji dio ljudi s "crvenim okom" traži liječničku pomoć. Taj osjećaj pečenja kao i crvenilo oka dva su najkarakterističnija znaka upale sluznice oka (konjuktivitis).

Nagla, akutna upala sluznice oka obično započinje svrbežom, suzenjem i pečenjem u oku. Često postoji osjećaj kao da je u oku strano tijelo. Smetnje su najjače izražene navečer kada se smanji stvaranje suza, pa postoji osjećaj kao da je oko nažuljano, kao da su oči pune pijeska.

Kada se donji kapak pomakne prema dolje, vidi se da je sluznica, koja oblaže unutarnju stranu kapka, lagano otečena i žarkocrvene boje. Sluznica bjeloočnice ima proširene krvne žilice, koje se mogu vidjeti kao vijugave crvene crte što idu sve do ruba rožnice. Čitav vidljivi dio oka daje dojam crvenila, zbog čega se u narodu kaže "crveno oko".

Mnogi ljudi imaju povremene ili trajne smetnje prilikom gledanja, a opisuju ih tako kao da u oku ili ispred oka vide mrlje, sjene, točkice, iskrice. Takve su smetnje najčešće prolazne i neopasne, češće prate druge bolesti kod kojih je oko potpuno zdravo.

Obavezan liječnički pregled potreban je samo zbog onih smetnji koje traju duže vrijeme, naročito ako se pojave "tamna mjesta", "tamni otoci" u jednom dijelu vidnoga polja. To može biti znak ozbiljnije bolesti, često jedan od prvih simptoma bolesti mozga, tumora, krvarenja.

Crne i bijele mrlje pred očima, naročito ako su praćene vrtoglavicom, mogu se javiti u starije osobe nakon jačih pokreta glave. Zbog staračkih promjena na vratnim kralješnjacima, prilikom pokreta vrata može doći do jačega sužavanja krvnih žila koje kroz vrat ulaze u mozak. Smanjenje krvi u mozgu, makar i kratkotrajno, može izazvati takve smetnje.

Iskrenje, treperenje, pa čak i tamni otoci u jednoj polovici oka mogu se vidjeti kod jedne vrste glavobolje koja se naziva migrena. Uz jaku glavobolju, koja najčešće zahvaća samo polovicu glave, pred očima se vide oblici koji se kreću, dugine boje, osjeća se strah od svjetla, smetnje nastaju u napadima i nestaju prestankom glavobolje.

O obojenom vidu govori se onda kada se svi promatrani predmeti vide u jednoj boji, pri tom su čak obojeni i inače bezbojni predmeti. Obojen vid nije normalna pojava i uvijek zahtijeva liječnički pregled. Najčešće je sve obojeno žutom bojom (ksantopsija). To se vidi kod žutice i otrovanja lijekom za srce, digitalisom. U rjeđim slučajevima žuto viđenje može nastati i zbog otrovanja nekim drugim lijekovima, ponekad i zbog otrovanja DDT-om.

Plavo obojeni predmeti ne vide se često (otrovanje alkoholom, sifilis živčanog sustava). Sve obojeno crvenom bojom nešto je češće (krvarenje u staklovini, snježna sljepoća). Obojen vid može nastati nakon toga što je operacijom izvađena očna leća, kao i nakon ukapavanja u oko kapljica kojima se proširuje zjenica, naročito ako se gleda u glatku površinu. Ponekad se čak i slijepe osobe tuže da vide obojeno svjetlo, najvjerojatnije zbog nadražaja centra za vid u mozgu.

Sljepoća znači gubitak vida. Potpuna sljepoća je u kojem osoba ne raspoznaje svjetlo od tame na oba oka, a slijepo može biti i samo jedno oko. Sljepoća je mnogo češće posljedica bolesti koje nastaju nakon rođenja djeteta. Nekada je najčešći uzrok sljepoće bila gonoreja oka. To je gnojna upala oka s čirom na rožnici. Dijete se zarazilo već pri porodu od majke koja je bolovala od gonoreje (tripera).

Nagla sljepoća koja dolazi potpuno iznenada, uglavnom zahvaća jedno oko. Posljedica je povreda oka ili povreda u glavnoj krvnoj žili koja opskrbljuje krvlju najvažniji dio oka mrežnicu. Ako se ta arterija zatvori krvnim ugruškom ili nekim drugim stranim tijelom kao mjehurićem zraka, kapljicama masti, nakupinama stanica, tada stanice mrežnice ostanu bez kisika i sljepoća može nastati trenutačno. Naglu sljepoću, obično za nekoliko minuta, može izazvati naglo povišenje tlaka unutar oka, tj. akutni glaukom.

Noćna sljepoća u narodu se naziva "kokošje sljepilo", vid je jako smanjen, a može i potpuno nestati, danju kada ima dovoljno svjetla, vid je normalan. Osobe koje boluju od te bolesti počinju se tužiti na tegobe tek navečer. Koji put ih se prepozna po tome jer se stalno žale da im je svjetlo preslabo. Najčešći uzrok je pomanjkanje vitamina A.

S obzirom na to što u normalnoj hrani ima dosta toga vitamina, noćno sljepilo javlja se uglavnom za vrijeme gladi, zbog pretjeranih i loših dijeta i vrlo rijetko u proljeće zbog pomanjkanja vitamina A u zimskoj hrani. Noćno sljepilo može se izliječiti za nekoliko sati hranom koja je bogata vitaminom A. Injekcijama toga vitamina izlječenje nastupa za nekoliko minuta.

Oko raspoznaje mnogo različitih boja. Za raspoznavanje boja odgovorne su posebne stanice koje se nalaze u mrežnici oka, tzv. čunjići. Čunjići osjećaju samo tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu. Sve ostale boje koje čovjek vidi nastaju miješanjem tih triju osnovnih boja. Ako u oku manjkaju čunjići osjetljivi za neku boju, ta se boja ne može razlikovati. Postoje stečene ili nasljedne bolesti praćene sljepoćom za sve boje ili što je češće, samo za pojedine.

Općenito, sljepoća za boje naziva se daltonizam, prema Daltonu, engleskom kemičaru i fizičaru koji je prvi opisao tu pojavu. Osoba koja je potpuno slijepa za sve boje naziva se monokromat. Neraspoznavanje crvene boje naziva protanopija, zelene deuteranopija, a plave tritanopija. Najčešća je sljepoća za crvenu i zelenu boju.