Umor

Opis

Umor je, nesumnjivo, najčešća subjektivna smetnja na koju se povremeno žali svaki čovjek. Neki su umorni zbog toga što ništa ne rade, drugi zbog toga što previše rade, treći su umorni "od svega". Kroničan umor bolest je našega vremena. Milijuni ljudi u civiliziranom društvu svakodnevno opsedaju ambulante tužeći se da su premoreni, iscrpljeni, mrtvo umorni, a liječnik nikakvim pregledima ne može ustanoviti fizičke i psihičke uzroke njihovih tegoba.

Umor se ne može ograničiti, lokalizirati, a zahvaća cijeli organizam i skup je mnogobrojnih duševnih i tjelesnih simptoma, od pojave mišićnoga bola, fizičke iscrpljenosti, drhtanja, do osjećaja bezvoljnosti, nesposobnosti koncentracije, glavobolje, oslabljenih refleksa, gubitka apetita, smanjenja funkcije pojedinih organa (vid, sluh), poremećenoga sna, probave itd.

Umor se obično dijeli na fizički i psihički, premda su najčešće međusobno povezani tako da je teško razlučiti jedan od drugoga. U mozgu postoji centar odgovoran za osjećaj umora koji može biti nadražen produktima razgradnje što se nagomilavaju u tijelu prilikom fizičkoga rada, npr. mliječna kiselina, amonijak itd.

Centar također nadražuje smanjenje "pogonskoga goriva", šećera u krvi, zatim manjak kisika, smanjenje nekih minerala, gubitak tjelesne vode. Takav fizički umor je koristan jer organizam umorom opominje da se prekine radom kako bi se oporavkom osposobio za nove napore.

Manje nam je dokučiv i razumljiv psihički umor. Zna se da centar za umor može biti nadražen psihičkim činiocima, npr. strahom, nesigurnošću, dosadom, osamljenošću, emocionalnom napetošću itd. Ovi psihički činitelji uzrok su kroničnoga umora, nove epidemije suvremenog društva.

Današnji čovjek doživljava stalna psihička opterećenja i stresove bilo kod kuće ili na radnom mjestu. Obiteljski sukobi, nezadovoljstvo na radnom mjestu, poremećeni međuljudski odnosi i permanentna frustracija, tj. stalno doživljavanje neuspjeha i razočaranja, dovode do toga da umor postaje svjestan ili nesvjestan "mehanizam" za izvlačenje iz rada, zapravo najznačajniji razlog bolovanja.

Značajan faktor umora na radnom mjestu je monoton posao, rad bez kretanja, često pod vremenskim pritiskom, npr. rad na tekućoj vrpci. Nepovoljno djeluje na čitav živčani sustav buka i rad u smjenama koji potpuno poremećuje ritmiku dana i noći.

To su razlozi koji dovode čovjeka da legne u krevet "mrtav umoran" zajedno sa svojim brigama. Razumljivo je da ne može zaspati što pojačava osjećaj fizičke i psihičke iscrpljenosti. Budući da mnogi od simptoma umora prate razne bolesti, pacijenti najčešće svoj osjećaj umora povezuju s nekim tjelesnim poremećajem, tumačeći umor kao znak organske bolesti - "bolesno sam umoran".

Mnoge akutne i kronične bolesti počinju i završavaju stanjem jakoga umora. Tako, npr. umor redovito najavljuje gripu. Osjećaj opće klonulosti i umora postoji još dugo vremena nakon preboljele bolesti, često praćen povišenom tjelesnom temperaturom ili nekim drugim znakom bolesti (trbušni tifus, zarazna žutica, upala mozga itd.).

Povremeni umor može najaviti bolesti kao što su povišenje krvnoga tlaka, zloćudni tumori, upala zglobova, multipla skleroza, dugotrajna i teška bolest nepoznatoga uzroka. Brzo umaranje uz gubitak tjelesne težine i tamnu boju kože prati poremećenu funkciju kore nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest).

Manjak vitamina B dovodi do umora praćenoga proljevom, svrbežom kože, osjetljivošću mišića te živčanim i duševnim smetnjama (pelagra, beri-beri). Opće je poznato da umor prati kronične bolesti kao što su teberkuloza, slabokrvnost, zatajivanje rada bubrega itd.

Budući da umor prati mnoge, često teške i smrtonosne bolesti, svaka se osoba koja pati od kroničnoga umora mora liječnički pregledati. Liječenje umora ovisi o njegovu uzroku. Ako je umor samo simptom neke tjelesne bolesti, tada se liječenjem osnovne bolesti uklanja i umor. Liječenje fizičkoga umora je jednostavno.

Najprirodniji način liječenja fizičkoga umora je odmor. Potrebno je uskladiti rad i odmaranje. Kupka, masaža, tjelesno i duševno opuštanje i dobar san redovito dovode do brzoga oporavka. Dobar san najbolje oporavlja psihičke i fizičke snage organizma.

Osim pasivnoga odmora (ležanje, spavanje, sjedenje), koji je koristan samo za uklanjanje umora nastaloga fizičkim radom, postoji i aktivan odmor. Aktivan odmor uključuje tjelesne aktivnosti: šetnju, sportske igre, rad u vrtu. Ispravan aktivni odmor postao je nužna potreba da se ponovno uspostavi poremećena duševna i tjelesna ravnoteža. Suština odmora je da se čovjek osjeća slobodan od svih dužnosti i pritisaka.

Ako uz tjelesni umor postoji i stalna briga, uznemirenost itd., umor se neće ukloniti tako dugo dok se ne riješe emocionalni konflikti, dok problemi ne iščeznu. U takvim slučajevima potrebna je psihoterapija.

Ako je umor kroničan, uzroci su najčešće vrlo složeni i nejasni. U nekim slučajevima, u industriji, pokušava se raznim mjerenjima utvrditi stupanj tjelesnoga umora. Ispituju se duševne i tjelesne funkcije, ali još uvijek ne postoje sigurni pregledi i testovi pomoću kojih bi se mogao ustanoviti, mjeriti i definirati "objektivan umor".

Umor je još uvijek prvenstveno intiman, subjektivan osjećaj, fenomen ličnosti, psihe pacijenta koja najčešće postaje jedini objekt liječenja i glavni faktor ozdravljenja.