Prirodni lijekovi - Liječenje ljekovitim biljem

Znojenje


Opis

Znoj luči 2 do 3 milijuna žlijezda znojnica koje se nalaze u koži i nisu jednoliko raspređene po tijelu. Najviše ih ima na dlanovima i tabanima, ispod pazuha i oko spolnih organa.

Znoj je bezbojna tekućina, uglavnom voda, i u njemu se nalaze tijelu nepotrebne, pa i štetne materije koje su nastale mijenom tvari u organizmu: mokraćna i octena kiselina, amonijak, masne kiseline.

Slankast okus znoja potječe od kuhinjske soli, natrijevoga klorida. Na sastav znoja utječe i način prehrane; zbog suviše slane hrane, u znoju će biti više kuhinjske soli.

Miris znoja ovisi o predjelu tijela. Poseban miris ispod pazuha i oko spolnih organa potječe dijelom od posebnih mirisnih žlijezda, a dijelom zbog posebnoga sastava znoja. Znoj mogu bojiti pigmentne bakterije, ali i manje primjese krvi. Nekada su crvenom znoju pripisivali natprirodno značenje.

Osnovna je zadaća znoja regulacija tjelesne temperature. Znoj je tekućina koja se lako isparuje, zbog čega se normalno znojenje gotovo i ne primjećuje. Isparavanjem znoja tijelo gubi toplinu. Na taj se način ohladi kada je u njemu višak topline ili kada na njega izvana djeluje suviše visoka temperatura.

Za vrućih dana znojenje je pojačno i može iznositi do dvije litre na sat. Jače se znoji prilikom teškoga tjelesnoga napora, tada se u tijelu stvara velika količina topline.

Svi se znoje, jedni više, drugi manje. Debeli ljudi znoje se više od mršavih, odrasli više od djece, starci manje od ljudi srednje dobi. Za hladnih dana gotovo da nema znojenja, dok se za vrućih ljetnih dana većina preznojava. Jedni se znoje dok jedu, drugi dok su uzbuđeni, treći samo kada spavaju, nekima je vlažno cijelo tijelo, ili samo pojedini dijelovi.

Znojenje nije podvrgnuto volji. Žlijezde znojnice "pod upravom" su posebnih živaca koji rade potpuno samostalno, nezavisno do volje. Život koji upravljaju radom žlijezda znojnica samo su dio posebnoga autonomnog živčanog susatva.

Glavni centar toga nevoljnoga živčanog sustava nalazi se u dijelu mozga koji se naziva međumozak. Iz toga centra dolaze naredbe za jače ili slabije lučenje znoja, za znojenje čitavoga tijela ili samo ograničenih dijelova. Ako je s tim živcima sve u redu, ako funkcioniraju normalno, količina izlučenoga znoja bit će upravo tolika koliko je potrebno za održavanje tjelesne temperature.

To znači da se izluči upravo toliko znoja koliko odmah može ishlapiti. Cijeđenje znoja po koži u obliku kapljica nije svrsishodno. To je uvijek nepotreban gubitak tekućine iz tijela, jer znoj u obliku kapljica ne hlapi i ne rashlađuje.

Pojačano znojenje čitavoga tijela normalna je pojava samo kod vrućice, pojačanoga tjelesnog napora te povišene temperature okoline. Tada suvišak tjelesne topline mora biti odstranjen pojačanim hlapljenjem znoja s velikih površina.

Ako prekomjerno znojenje traje duže vrijeme, može dovesti do težih poremećaja u tijelu. Prekomjerno znojenje može se javiti i na "živčanoj bazi". Često je kod žena u klimakteriju. Njihovo znojenje, naročito noću, samo je jedan od znakova poremećene živčane ravnoteže.

Prekomjerno znojenje može biti prolazna pojava mnogih naglih i jakih osjećajnih stanja: strave i straha. No, ta "nervozna" znojenja ipak su ograničena na pojedine dijelove tijela, pretežno na ruke, noge, pazuh.

Jaki bolovi, naročito ako dolaze u napadima, redovito su praćeni pojačanim znojenjem. To se najčešće vidi prilikom napada bolova uzrokovanih kamencima u bubrezima, mokaraćnim putovima, žučnom mjehuru. Smirivanjem bolova prestaje i znojenje.

Znojenje prati i teške, akutne srčane bolesti: hladan znoj od infarkta i angine pektoris. Znojenje prati mnoge zarazne bolesti, naročito s visokom temperaturom, kao što je reumatska groznica, malarija, gripa, "otrovanje krvi". Može se javiti i kod dugotrajnih, kroničnih bolesti, npr. tuberkuloze.

Prekomjerno znojenje prati mnoga stanja koja neposredno ugrožavaju život. "Hladan znoj" redovito oblijeva čovjeka koji je izgubio veću količinu krvi ili se nalazi u stanju šoka. Izbijanje hladnoga znoja nije normalna pojava. Hladan znoj nema nikakve veze s osnovnom funkcijom znojenja, s regulacijom temperature. Hladan znoj javlja se samo onda kada se organizam iznenada nađe u teškoj i opasnoj situaciji.

Najčešće je prekomjerno znojenje tabana i dlanova. Za mnoge je ljude to neugodna pojava zbog čega traže liječničku pomoć. Većina se ipak privikla da živi sa svojim znojem i svojim mirisom, koji oni više uopće ne osjećaju, ali ga dobro osjeća okolina.

Žlijezde znojnice na dlanovima i tabanima nemaju ono značenje koje imaju znojnice na ostaloj površini tijela. Znoj na dlanovima i tabanima ne sudjeluje u regulaciji temperature tijela, nego samo nadoknađuje manjak žlijezda lojnica. Na dlanovima i tabanima ne postoje žlijezde lojnice koje bi kožu podmazivale da bude mekana.

Koža dlanova i tabana mora biti vlažna da bi se što bolje pripila uz glatku površinu. Sa suhim rukama mnogi su poslovi otežani, neki čak nemogući. Zbog toga je poznato pljuvanje u ruke radnika koji rade lopatama i krampom. Sastav znoja na dlanovima i tabanima drugačiji je od znoja na ostalim dijelovima tijela: ima više masnih kiselina.

Neugodan miris znojnih nogu potječe od raspadanja tih masnih kiselina. Pojačano znojenje na tabanima i raspadanje znoja oštećuje kožu koja postaje crvena, nagrizena većim ili manjim ranama. Na tako promijenjenoj koži lako se razmnožavaju bakterije i gljivice.

Na dlanovima se takve promjene ne vide jer se znoj neprekidno odstranjuje. Rukama se radi, ruke se stalno brišu i često peru, tako da se znoj prije odstrani nego što bi se počeo raspadati.

Prekomjerno znojenje na dlanovima i tabanima najčešće nastaju na "nervnoj bazi". O prekomjernom znojenju govori se samo ako jako znojenje nastaje nezavisno od vremenskih prilika, tjelesnoga napora, količine i vrste odjeće i obuće.

Osjetljive osobe mogu dobiti prave napadaje znojenja u vrijeme potpunoga mirovanja, tako da im se s dlanova i tabana znoj upravo cijedi. Tada je poremećena ravnoteža živaca koji rade nezavisno od čovjekove volje. Takvo bolesno stanje naziva se neurovegetativna distonija. Prekomjerno znojenje samo je jedan od znakova poremećaja.

Liječenje prekomjernoga znojenja često je teško i dugotrajno. Najveći je problem prekomjerno znojenje tabana. Takve osobe moraju više puta dnevno prati noge, masirati ih alkoholom te pudrati, naročito između prstiju. Na jačanje živaca povoljno djeluju izmjenične kupke: noge se tri minute drže u vrućoj vodi, a jednu minutu u hladnoj i to se ponovi nekoliko puta, zatim se noge dobro izbrišu.

Takve osobe trebaju nositi vunene ili pamučne čarape koje omogućuju provjetravanje i upijaju znoj (čarape od sintetičnih vlakana to ne mogu). Čarape valja mijenjati više puta dnevno. Noge, čarape i cipele moraju se pudrati puderom koji sadržava bornu kiselinu kao blago dezinfekcijsko sredstvo.