Žutica

Opis

Žutica (ikterus) je naziv kojim se označava žuta ili žutozelenkasta boja kože i vidljivih sluznica. Žutica je posljedica povećane količine žute boje bilirubina u krvi, koja se ne taloži u koži nego u svim tkivima i tjelesnim tekućinama, ali na koži se najlakše uočava. Boja bilirubin u tijelu neprekidno nastaje raspadanjem crvenih krvnih zranaca.

Crvena krvna zrnca obavljaju najosnovniju zadaću krvi - prenose kisik. U crvenom krvnom zrncu kisik se veže za krvnu boju, krvni pigment koji se naziva hemoglobin. Životni vijek crvenoga krvnog zrnca prosječno traje 4 mjeseca. Svake minute propada više od 100 milijuna crvenih krvnih tjelešaca, a iz hemoglobina raspadnutih tjelešaca nastaje bilirubin; najveći dio izluči se preko jetre u crijeva.

Bilirubin je izrazito žute boje: stolicu dojenčeta oboji u boju zlata. U odraslih osoba pretvara se u crijevima, pod djelovanjem bakterija, u druge kemijske spojeve, koji onda daju karakterističnu smeđu boju stolici. Jedan dio tih kemijskih spojeva upije se iz crijeva u krv i izluči mokraćom.

Obilnije nakupljanje žučnih boja u koži može izazvati mnoge smetnje; javlja se vrlo jak svrbež kože, srčani rad može se usporiti, zbog obojene očne vodice takvi bolesnici sve stvari oko sebe vide u žutoj boji (ksantopsija).

Iako su uzroci žutice mnogobrojni i različiti, tri su osnovna:
1. Žutica nastaje kod svih onih bolesti koje dovode do prekomjernoga raspadanja crvenih krvnih zrnaca. Naglo raspadanje dovodi do toga da inače zdrava jetra ne može odmah preraditi tako veliku količinu bilirubina, tj. jetra ne može izlučivati bilirubin brzinom kojom dolazi u jetru. Količina bilirubina u krvi raste pa se on taloži u koži i ostalim tkivima. U većini slučajeva žutica nije jako izražena, a boja kože je žuta poput slame. Razumljivo je da tako nastalu žuticu prati slabokrvnost zbog smanjenoga broja crvenih krvnih zrnaca.

Uzrok ove hemolitičke žutice može biti nasljedna slabost crvenih krvnih zrnaca koja se raspadaju znatno prije nego normalna krvna tjelešca. Raspadanje mogu uzrokovati i bakterije u krvi koje stvaraju otrove, toksine, što razaraju crvena krvna tjelešca (sepsa). Jako i naglo raspadanje izaziva i uzročnik malarije.

U povremenim napadima praćenim tresavicom odjednom se raspadne na stotine milijuna crvenih krvnih zrnaca. Pojedini otrovi također su opasni za crvena krvna zrnca. Njihovo raspadanje (hemolizu) redovito izaziva otrovanje plinom arsenovodikom ili arsenom. Žutica je glavni i najuočljiviji znak otrovanja tim otrovom.

2. Žutica nastaje i zbog zapreke u istjecanju žuči iz jetre u crijeva, uglavnom u osoba iznad 40. godine života. Mehanička zapreka koji put nastane naglo i iz punoga zdravlja. Bolesnici se žale da su odjednom požutjeli, ali češće uz bolove u gornjem dijelu trbuha, ispod rebara s desne strane.

Najčešći su uzrok zapreka žučni kamenci koji se ukliješte u žučovodima praćeni su jakim, grčevitim bolovima, ali mogu biti i bez bolova. Osim kamenaca, žučni kanal može zatvoriti i zabrekla sluznica žučovoda zbog upale. U žučovod može ući i velika bijela glista ili neki drugi parazit i zatvoriti žučne puteve. Zbog zastoja žuči, žuta boja bilirubina nešto se promijeni, pa koža zbog toga ima zelenkastu primjesu. Ako je zapreka potpuna, u crijevo ne dolazi ništa žuči; stolica postaje sivobijela, poput ilovače ili maltera. Mehanička zapreka prolazu žuči može se razvijati postepeno.

Uzrok mogu biti ožiljci poslije upala, zloćudni i dobroćudni tumori jetre, žučnoga mjehura, žučovoda, gušterače, dvanaestopalačnoga crijeva. Uzrok mogu biti tumori i upale okolnoga tkiva ako izvana pritišću na žučovod; to mogu biti i ciste te povećani limfni čvorovi kod upala i zloćudnih bolesti.

Dugotrajan zastoj žuči dovodi do teških promjena u organizmu. Poremećena je probava masti i ostalih sastojaka hrane. S vremenom dolazi do oštećenja jetre i poremećaja u radu ostalih organa tijela, npr. bubrega.

3. Najčešći je uzrok žutice oštećenje jetre. Oštećenje je pretežno uzrokovano zaraznom virusima, bakterijama i parazitima. Od svih upala najčešći je uzrok virusa akutna zarazna upala jetre (akutni infektivni hepatitis). Glavni prijenosni put virusa: hrana i voda. Postoji i inokulacioni hepatitis kada do zaraze dolazi isključivo trasfuzijom krvi ili nedovoljno steriliziranim injekcionim iglama.

Kod tih upala žutica može trajati samo nekoliko dana, u težim slučajevim 6 tjedana, a zbog jačih oštećenja jetre i duže. U tropskim krajevima Afrike i Južne Amerike česta je žuta groznica. Oštećenje jetre i žutica glavna su obilježja te bolesti: uzročnik je virus koji prenosi jedna vrsta komaraca.

Najveći broj oštećenja jetre uzrokuje upotreba etilnoga alkohola u obliku alkoholnih pića, vina, rakije, konjaka. Alkohol je otrov koji direktno oštećuje jetru. Jetra nekih osoba naročito je osjetljiva na alkohol, pa oštećenje nastupa brzo. Neke su osobe otpornije i godinama mogu uzimati alkoholna pića, ali za preranu smrt i tih osoba glavni je krivac alkohol.

Kratkotrajne žutice mogu nastati i od nekih lijekova, npr. zbog uzimanja sulfonamida, lijekova za liječenje tuberkuloze, tableta za liječenje šećerne bolesti, nekih antibiotika; neke žene odviše su osjetljive na antibaby pilule. Svaki slučaj žutice obavezno valja javiti liječniku. Liječenje je obavezno u bolnici.

Današnjim dijagnostičkim mogućnostima liječnik može vrlo brzo ustanoviti o kojem se tipu žutice radi. Pošto se postavi dijagnoza osnovne bolesti koja je dovela do žutice, započinje liječenje. Ponekad je potrebna i hitna kirurška intervencija.

Lažnom žuticom se naziva ona žuta boja kože koja nije uzrokovana povišenjem boje bilirubina u krvi. Žuta boja kože može nastati bojanjem kože kemijskim sredstvima koja mogu doći u kožu ili krvlju ili su izvana nanesena na kožu; najčešći su uzrok lijekovi i hrana.

Žuta boja kože može nastati ako se u većim količinama uzima lijek atebrin. Svojevremeno je uz kinin to bio jedini lijek protiv malarije, a danas se upotrebljava vrlo rijetko. Žuta boja kože nastaje i zbog uzimanja veće količine hrane bogate karotinom. Karotin je predstadij (provitamin) vitamina A. Karotina ima jako mnogo u mrkvi kojoj daje karakterističnu žutu i narančastu boju.

Uzimanjem većih količina hrane u kojoj ima mnogo karotina dolazi do žute boje najprije na dlanovima, tabanima i nosnim krilima, a može zahvatiti i kožu cijeloga tijela. Koža je boje limuna i za razliku od žutice, ne javlja se na bjeloočnicama.

Prestankom uzimanja takve hrane, žuta boja kože brzo nestaje. Osobe kod kojih se češće javlja mogu imati oštećenu jetru i poremećaj u stvaranju vitamina A iz njegovoga predstadija karotina.

Više od 50% novorođene djece dobiva blag oblik žutice drugi ili treći dan poslije poroda. Peti dan žuta je boja najjače izražena da bi poslije toga postepeno nestajala. Taj oblik žutice nije opasan za zdravlje djeteta i smatra se prirodnom, normalnom (fiziološkom) pojavom.

Do žutice dolazi zbog pojačanoga raspada crvenih crvnih zrnaca poslije poroda. U utrobi majke dijete ima povećan broj crvenih krvnih zrnaca jer je opskrba kisikom majčinom krvlju slabija od količine kisika koju tijelo dobiva disanjem. Kada počinje disati dijete dobiva znatno više kisika nego što ga je dobivalo krvlju od majke, pa znatan broj crvenih krvnih zrnaca više nije potreban. Raspadanjem suvišnih krvnih zrnaca naglo se poveća količina bilirubina.

Jetrene stanice još nisu dovoljno sazrele da razgrade i izluče povećanu količinu bilirubina koja dolazi u jetru. Zbog toga se stalno povećava njegova količina u krvi i dolazi do žutice. Najkasnije za 10 do 12 dana žutica nestaje i kod najtežih oblika. Svako duže trajanje žutice iznad 12 dana znak je poremećaja i zahtijeva bolničko liječenje.

Po život opasno stanje nastaje ako se žutica javi u prvim satima poslije poroda. Nakon 24 sata već je jako izražena. Unatoč tome što dijete inače djeluje potpuno zdravo, svaki slučaj rane žutice zahtijeva najhitniji prijevoz u bolnicu. Prije je umiralo više od 80 posto takve djece, a ona koja su preživjela najčešće su zaostala u tjelesnom i duševnom razvoju, koji put do stupnja potpune idiotije.

Glavni je uzrok nepodudarnost krvnih grupa majke i djeteta, naročito nepodudarnost Rh-faktora. U rjeđim slučajevima uzrok može biti i različitost u drugim krvnim grupama. Do takvoga stanja dolazi kada se u Rh negativnoj majci nađe Rh pozitivan plod. Povreda ili pojačana propustljivost posteljice omogućuje da Rh pozitivan faktor prelazi u majčinu krv, majka tada proizvodi "obrambeno oružje" protiv strane krvne grupe, Rh-antitijelo. Antitijela razaraju crvena krvna zrnca u kojima se nalazi Rh-pozitivan faktor.

Na isti način kao što je Rh-pozitivan faktor došao u majčinu krv, tako i Rh-antitijelo dolazi u krv djeteta. Dolazak tih antitijela u krvotok djeteta uzrok je abortusa i prijevremenoga poroda mrtvog čeda. Naročito mnogo antitijela dolazi u krv djeteta za vrijeme poroda, pa nastaje pojačana razgradnja crvenih krvnih zrnaca u prvim satima poslije poroda.

Takav poremećaj ne nastaje u svakoj trudnoći. Češće se javlja u kasnijim trudnoćama, pošto se već rodilo jedno ili dvoje zdrave djece. Uzrok je što majčina krv u prvoj trudnoći ne stvara dovoljno antitijela. No, i prva trudnoća može završiti "žutim djetetom", čak i mrtvim čedom, ako je majka svojevremeno primila transfuziju Rh pozitivne krvi. Da bi se spriječile neželjene pojave, porođaj se mora obavezno obaviti u bolnici ako je majka Rh negativna, a otac Rh pozitivan.

Današnje mogućnosti dijagnostike i liječenja znatno su smanjile smrtnost i komplikacije. Osnova je liječenje eksangvinotransfuzija. To je postupak kojim se zamijeni i do 90% krvi novorođenčeta u prvim satima poslije poroda. Krv se daje iz pupčane vene, a daju se i lijekovi. Danas postoji mogućnost da se u određenim slučajevima daje transfuzija krvi djetetu prije nego što se rodi, dok je još u utrobi majke.